Pratio sam trag. Ne onaj književni ili poetski, metaforični ili digitalni, već trag čoveka. Otisnut na meku zemlju, pesak, čak i na mokar tucanik. Preko svega pratio sam i trag krvi, uvek iskonski uzbudljiv. Učio sam da vidim ono što netreniranom oku promakne. Upresovani listić pažljivo podignut pincetom. Klečao nadvijen nad naizgled jednoobraznu šumsku podlogu...




